SEVER, Stane

SEVER, Stane, film., kaz. i tv-glumac te kaz. redatelj (Ljubljana, 21. XI 1914 — Ribnica na Pohorju, 18. XII 1970). Završio učiteljsku školu u Mariboru. Isprva glumi u ljubljanskim amat. družinama, a 1937. stupa u angažman u Ljubljani. Izrazite moći uživljavanja, sugestivne scenske pojave, ubrzo se svrstava među najznačajnije glumce slov. kazališta; podjednako je uspješan u svim žanrovima, kao i u klas., suvremenom i domaćem (posebno Cankar i Krleža) repertoaru. U zrelijoj dobi okušao se i kao redatelj — također s uspjehom. Kao film. glumac debitirao je u prvomu slov. igranom filmu Na svojoj zemlji (F. Štiglic, 1948). Iako nedovoljno iskorišten (tumačio je uglavnom veće epizode), uspio je i u tom mediju iskazati svu širinu svoga glum. raspona: npr. kao simpatični, pomalo ekscentrični profesor u komediji Vesna (F. Čáp, 1953), kao liječnik u ratu podvojen »između dvije strane« u Trenucima odluke (F. Čáp, 1955) i posebno interpretacijom nosača — izrazito humanoga tzv. malog čovjeka u Priči koje nema (M. Klopčič, 1967). Potkraj života nastupao je i na televiziji. Za svoju je djelatnost (posebno kazališnu) višestruko nagrađivan.

Ostale važnije uloge: Plavi devet (K. Golik, 1950); Trst (F. Štiglic, 1951); Jara gospoda (B. Stupica, 1953); Tri priče (omnibus, epizoda J. Kavčiča, 1955); Vratit ću se (J. Gale, 1957); Ne čekaj na maj (F. Čáp, 1957); H-8 (N. Tanhofer, 1958); Tri četvrtine sunca (J. Babič, 1959); Obiteljski dnevnik (J. Gale, 1961); Sretno, Kekec! (J. Gale, 1963); Breza (A. Babaja, 1967); Tvrđava siledžijâ (J. Pogačnik, 1967); Pozdravi Mariju (M. Klopčič, 1969).